M$ dobro zna šta je moć dobre reklame …
Original vesti možete naći ovde.
Šta radim i šta mi se dešava …
Da li ja volim Vistu, to je sada nebitno … Bitno je da je ne koristim, al’ ima dovoljno pać…, khm, korisnika koji je koriste, pa, možda nekome bude korisno: 198 Windows Vista Tips & Tricks
Svaki božiji dan me neko iz bližeg ili daljeg okruženja gnjavi sa svojim problemima sa virusima, trojancima, crvima i ostalom računarskom gamadi. U poslednje vreme, 95% infekcija (iz ličnog iskustva) je posledica neopreznog baratanja sa USB flash diskovima, card readerima i ostalim spravicama koje su pomračile slavu (ili “slavu”) upotrebe flopija, CD-a ili DVD-a.
Dobro, kad komšija Pera “fasuje” trojanca od komšije Žike, i jednom i drugom se može oprostiti jer su računarski, blago rečeno, slabo potkovani, al’ kada NASA doživi tako nešto (pogledati za početak http://www.darknet.org.uk/2008/09/international-space-station-infected-by-virus/), onda se stvarno čovek zapita ko je tu lud?
M$-ova odluka o podrazumevano uključenom autorun-u za izmenljive diskove možda i nije mudra, al’ svakako je načinjena u duhu lakše upotrebe računara. Inače, sve se to jako lako zaobilazi i bez ikakve intervencije pritiskanjem tastera SHIFT prilikom priključivanja nekog uređaja ili ubacivanja CD-a – deluje iznenađujuće koliko malo prosečnih korisnika zna za tu mogućnost), a prilično jednostavno isključuje za trajno upotrebom, npr., Tweak UI alata sledeći, npr., sledeće uputstvo.
Ono što jeste stvarno zabrinjavajuće je činjenica da vrlo malo korisnika uopšte i razmišlja o korišćenju nekog AV softvera. Ah, da, postoji i ona druga grupa – instaliraju AV prilikom instalacije Windows-a i narednih nekoliko godina i ne pomišljaju na update istog (naročito iritira činjenica da se takvim ponašanjem posebno ističu oni koji imaju neki oblik broadband konekcije).
Prosto se čovek zapita, a poređenje se samo nameće, da li ti ljudi uopšte i pomišljaju na korišćenje prezervativa prilikom izleta u nepoznato?
Ima trenutaka kada jednostavno ne možeš da skineš zluradi osmeh sa lica. Meni se to retko dešava, al’ kada se desi, prosto pomislim da imam facijalni grč. Još ako je u celu priču na neki način umešan i Microsoft, onda dobijem i neodoljivu želju da to podelim sa nekim.
Sve je krenulo sa (samo)pohvalom, onda su neki malo kukali (ili preciznije, samo su preneli vest), da bi na kraju došlo i do ciničnih komentara.
Naravno, prašina još uvek kovitla, puno je zvaničnih i “zvaničnih” izjava, istina se sve više gubi u izmaglici, al’ nije moj pos’o da tražim istinu. Ja samo nisam mogao da se suzdržim.
Ah, da, još uvek se (zlurado) osmehujem.